Apel svim demokratski opredeljenim biračima

    Ne želim se u ovom postu baviti ideološkom tematikom i raskrinkavanjem demagogije režima devedesetih godina, jer sam o tome već dosta pisao. Želim još jednom podsetiti našu cenjenu blogersku javnost na potrebu za podrškom u sledećem krugu izbora.

     Evo i nekih mojih laičkih prognoza rezultata koje govore u prilog tome da nam je zaista potreban svaki glas više nego ikad. Budući da je predsednik Tadić odbio još jednu u nizu ucena koje dolaze od njihovih koalicionih partnera, na što mu iskreno čestitam, već kompleksna situacija oko mogućih rezultata postaje još neizvesnija za njega. Recimo da bi situcija 3 februara mogla da poprimi ovakav scenario: Jedan deo glasača koji su dali podršu kandidatu LDP-a, odlučiće se za bojkot i u nekoj optimističnoj proceni, procenat glasova koji bi mogao da dodje iz redova pristalica LDP-a bi bio oko 4%. Što se koalicije DSS-NS tiče sasvim je nevažno kome će oni dati podršku, budući da se jedan deo njihovih glasača već u prvog krugu polarizovao prema Radikalima, nemam razloga da verujem da će ostatak njihovog biračkog tela  i ovaj put poslušati volju g. Koštunice i g. Ilića, te će dve trećine njih dati podršku Radikalima, a jedna, predsedničkom kandidatu DS-a, što u procentima iznosi oko 5% za g. Nikolića i oko 2,5% za g. Tadića. Napominjem da je ovo optimistična procena imajući u vidu kriptoradikalnu ideološku svest politike koalicije DSS-NS.

     Da li je ova moja procena defetistička ili ne, proceniće vreme, ali je sigurno da ovakav scenario može biti sprečen i potrebno je  da svako od nas ponovo izađe na izbore i potvrdi svoju demokratsku opredeljenost. Sa obzirom na to da  izlaznost ovog puta mora  biti veća nego ikad, možda čak oko 70%, očekujemo podršku svih onih koji do sad nisu iskoristili svoje biračko pravo. Eto koliko nam je potrebno za pobedu, zar ovo nije dovoljan razlog da ubedi sve one koji se još nisu odlučili ili one koji su se pak odlučili na bojkot, da se još jednom ujedine sve snage i ostvare pobedu nad očiglednom pretnjom svemu onom što smo za ovih 8 godina zajedno napravili.


Ima li u ovoj našoj zemlji nešto za džabe?

    Dok sam jutros išao na posao, uobičajenu rutinu razmišljanja o tome šta sve treba na poslu uraditi prekinula mi je jedna simpatična devojka koja mi je u ruke pružila dnevni list. Ok, to nije ništa novo, uobičajeno je kad nove novine izađu u prodaju da ih prvih nedelju dana dele besplatno po raznim lokacijama u gradu. Međutim, ono što je zanimljivo za ove novine jeste, da će one i ostati besplatne. Nisam mogao da poverujem kad mi je devojka to saopštila, i zaista, ovih dana su pored svake GSP stanice u gradu postavljene kutije sa besplatnim novinama. Da li je moguće da je u ovoj zemlji nešto besplatno, i to ni manje ni više nego novine. Ne bih sada ulazio u to da li su ljudi iz gradske uprave smatrali da su Novosadjani nedovoljno informisani ili su jednim lepim gestom hteli da naprave presedan u načinu javnog infomisanja, ali je činjenica da je Novi Sad dobio novi dnevni list, i to ni manje ni više nego besplatan.  Da li će to i ostati, pokazaće vreme...